Na osnovu dosadašnjih informacija i iskustava drugih u vezi s načinom i potencijalnom mogućnošću širenja infekcije corona virusom, na osnovu vlastitog iskustva i stečenog znanja, a u svrhu sprečavanja daljnjeg širenja i vrlo kontagiozne infekcije, predlažem slijedeće:

  • Nesporno je da se infekcija corona virusom u jednu sredinu donosi, da se može prenositi i u periodu inkubacije, te da se može prenositi i dodirom. To znači da infekcija u jednoj sredini ne može nastati sama od sebe, nego je samo mogu donijeti osobe koje su bile u zaraženim sredinama. Zato su mjere Kriznog štaba BiH o obaveznom karantinu u trajanju od 14 dana dobre, ali ih treba poštovati, pošto je dovoljan samo jedan prekršaj pa da svi obolimo. Stoga, ako imamo bilo kakve informacje o nepoštivanju izolacije i samoizolacije, moramo prijaviti nadležnim Organima.
  • S obzirom da u našoj sredini ima dosta osoba koje su u zadnjih 14 dana mogle imati kontakt sa osobama koje nose virus, a da nisu oboljele ili su u periodu inkubacije, važno je pridržavati se svih preporučenih mjera sve dok se broj novootrkivenih slučajeva sasvim ne zaustavi.
  • To može potrajati i sedmicama, pa čak i mjesecima.
  • Izlaske iz kuće treba svesti na minimum, a pri tome posebno voditi računa o djeci koja ne mogu da shvate ovu situaciju.
  • S obzirom da se virus širi i direktnim putem, a ne samo kapljično, kontakt preko ruku je taj koji nosi najviše rizika jer rukama sve dodirujemo, krenuvši od ručke na vratima pa do korpe u samoposluzi i svih artikala koje tamo dodaknemo. Stoga, nošenje maske nije opravdano jer šansa da dobijemo infekciju kapljičnim putem je samo u onim slučajevima kada smo bili u bliskom kontaktu s oboljelim, a ta šansa je samo teoretska jer sve takve osobe su već ili u izolaciji ili na liječenju, ne da bi tako zaustavile infekciju, nego da bi se izliječile.
  • Analizirao sam šta se sve radi na sprečavanju infekcije, a onda sam došao do zaključka da sve to nije dovoljno jer jedna jedina osoba može donijeti infekciju u naš stan, u kuću ili u poslovni proctor i to na taj način da je rukama dotakla mjesto na kojem je bio virus a potom tim rukama otvorila vrata naše kuće koja će poslije dodirnuti neko od ukućana. Bezbroj je mogućnost da priliom izlaska iz kuće dođemo u kontakt s mjestom gdje može biti virus a ta mogućnost je u najvećem procentu zahvaljujući rukama jer sva ta mjesta ne dodirujemo nogama, ni laktovima, ni drugim dijelovima tijela, nego rukama.
  • Primijetio sam da ljudi slušaju, preporuke ali da ogroman broj njih ništa o tome ne zna i ne razumije pa  svojim ponašanjem mogu ipak doprinijeti širenju virusa i sami se inficirati. Vidio sam više ljudi sa maskama na licu, a gole sui m ruke, a hodaju po gradu, marketima, apotekama,  pozdravljaju se i rukuju a nisu svjesni da rade na širenju infekcije.
  • Jučer sam išao u market, u banku i na posao, pa sam  ustanovio koliko sam kontakata rukama imao, od korpe u samoposluzi, preko olovke za potpisivanje uplatnice do dugmeta u liftu.
  • Prvo sam navukao plastične rukavice s kojima pregledam pacijentice, ali sam nakon izvjesnog vremena morao da ih skinem jer su mi se ruke potparile, a prilikom izlaska vani postojao je i veliki rizik da ih oštetim. Sjetio sam se rukavica s kojima oblačim neoprensko odijelo. To su platnene rukavice slične onima koje nose konobari u skupim restoranima. Mogu da ih nosim i nekoliko sati bez skidanja, imam zaštitu a s njima mogu da funkcinišem:  da vozim auto, da dodirujem artikle u marketu, da vadim ključeve iz džepa i slično. Međutim, ovakve rukavice je teško nabaviti pa imam novu ideju. To su platnene rukavice za radove u bašti koje se mogu nabaviti i u marektima a i na pumpama, a ne koštaju više od 1,5 do 2 KM; mogu se duže nositi, a mogu se i prati.
  • Prema tome, prije izlaska iz kuće treba se umiti i dobro oprati ruke, a onda navući rukavice i nositi ih sve do  dolaska na posao ili do povratka kući. Važno je pri tome da se rukama ne dira lice, oči, nos i usta. To dolazi u obzir tek kada se skinu rukavice i operu ruke.
  • Međutim, ovo nošenje rukavica nema smisla ako se bilo ko od naših ukućana ne pridržava toga, a tu prije svega mislim na djecu. I kada se roditelji strogo pridržavaju ovih uputa, dovoljno je da dijete ode do marketa i tamo u nekom trenutku skine rukavice da bi se pozdravilo sa drugom ili drugaricom – i  sve pada u vodu. Prema djeci, koju najviše volimo, moramo u ovim prilikama biti strogi i nepopustljivi jer osim što mogu ugroziti sebe, i nas mogu ugroziti i sve druge. 
  • Uz ovakvu primjenu rukavica, potrebna je svakodnevna dezinfekcija ručki na ulaznim vratima te pranje rukavica na kraju dana.
  • Ako bi se svi pridržavali ovih mjera, infekcija bi bila zaustavljena za dvije sedmice, a potom bismo mogli postepeno da se opuštamo, pod uslovom da dolazak drugih ljudi u našu sredinu bude strogo kontrolisan, te da se ne dozvoli dolazak ljudi iz sredina u kojima infekcija nije zaustavljena, tj. da nije bilo novih slučajeva u periodu od najmanje 14 dana jer je dovoljna samo jedna takva osoba pa da sve krene ispočetka.
  • Na ovaj način, jedna po jedna sredina će zaustavljati i lokalizovati infekciju i bit će nešto slično kao  kada se gasi veliki požar. Najvažnije je zaustaviti širenje požara, a onda će i kretanje u tim sredinama biti postepeno proširivano.
  • Potencijalni problem će praviti veliki broj ljudi koji rade u inostranstvu i koji će nastojati da se vrate što zbog rodbine, što zbog gubitka posla i naglog poskupljenja života u tim sredinama. Treba da budemo spremni za njihov dolazak  i svjesni da nam mogu ponovo unijeti virus, te da ne smije biti sentimentalnosti ni izuzetaka u provođenju mjera dvosedmične izolacije.
  • Druženja i okupljanja  treba maksimalno reducirati, a isto tako i poslovene I sve druge sastanke. Gledam na televiziji sjednice Kriznog štaba i Vlade, te zaključujem da nepotrebno dovode u  opasnost i sebe ali i nas jer su svi blizu jedan drugog i bez rukavica. Sastanci se danas mogu držati i virtuelno, putem različitih aplikacija koje omogućuju i glas i sliku,  i prikaz svega što želimo, kao i tzv. Conference call, tj. da u isto vrijeme više osoba govori.
  •  Šta raditi kod kuće u četiri kvadrata osim da gledate televiziju i  po stoti put jedne te iste vijesti, ali ne i one koje očekujemo i želimo. Kada dođe vrijem da se takve vijesti počnu vrtjeti na svim tim medijima, mi ćemo to već znati tako da je najbolje da radimo ono za šta inače nismo imali vremena kada smo bili u punom pogonu. Možemo čitati, možemo gledati i filmove, možemo i vježbati, a možemo i pisati, svirati, pa najzad popravljati ono što odavno visi, čeka. Gledao sam prije mjesec dana jednog Kineza koji je u kući po stanu istrčao maraton i moram da priznam da mi se to svidjelo i mislim da bih i ja to mogao.
  • Gledam sina kako ne može da se snađe bez vježbanja u teretani, a sada  se na internetu može naći toliko vježbi u kućnim uslovima, bez sprava, da bukvalno mjesec dana ne ponovi isti trening. 

Sinula mi je nova ideja a to je da konačno s ukućanima pregledam hiljade  snimaka koje sam napravio u zadnjih desetak godina, a da ih nikad nisam stigao pregledati, a posebno videomaterijale s koncerata i sličnih manifestacija. Bio sam na koncertu Roling Stounsa, AC DC, Deep Purple, Iron Maiden, SMAK i da ne nabrajam sve ostalo,  umjesto da slušam i gledam svoje omiljene pjesme, ja pravio snimke ne znajući za koja vremena. E, ta vremena su došla.

Prof. dr. Adem Balić